Hallo Leute♥
"Napokon kraj!" Misao koja mi se vrti u glavi dok izlazim kroz glavna školska vrata. Bila je ovo jedna veoma naporna nedelja. "Uh, nadam se da je neko spremio ručak... Samo želim da jedem i spavam. Taaaako sam umorna." Nove misli iskrsavaju u mojoj glavi.
Odjednom dobijam neki čudan osećaj u stomaku. Pomislim da je to posledica toga što je moj poslednji obrok bio u 10 sati. Sada je 14 časova.
Probijam se kroz masu đaka kako bih stigla do glavne kapije.
U silnoj gužvi primećujem nešto poznato.
Stomak nastavlja da se prevrće. Još uvek mi nije jasno čemu ta reakcija. Pomišljam da je posledica količine nervirnja te nedelje.
Tada se setim kada se pojavljuje taj čudan osećaj, nalik leptirićima. Ipak, deluje mi nemoguće. Moj predosećaj me vara. Nije moguće da se ta osoba trenutno nalazi ovde. U mojoj školi, u mom gradu, u mojoj državi. Pričali smo jutros. Poželeo mi je sreću na odgovaranju iz logike i obećao da ćemo se videti pre početka novembra. Najverovatnije polovinom oktobra, tada će imati pauzu.
Te misli me samo još više bacaju u očajanje i sada imam još jaču želju da što pre stignem kući. Guram se kroz masu, sa pognutom glavom, kako niko ne bi primetio moje zastakljene, svetlucave oči, koje samo što se nisu slomile.
Ipak, nešto mi ne da mira i osećam potrebu da podignem glavu. U tom trenutku sam uhvatila taj pogled. Suze su mi se slivale niz lice dok sam ga rukom prikrivala, kako bih sakrila svoje oduševljenje. Te tople ruke su mi došle u zagrljaj. Podigla sam glavu prema njemu i usne su nam se skopile.
Polako se čulo šaputanje u masi. Neki su ostali ukočeni prožeti mislima "Kako je moguće da ova ružna, debela, štreberka ima ovako nešto?". Naravno, niko nije znao za nas. To je bila moja mala tajna. Čak ni moja najbolja dugarica.
Krajičkom oka primetila sam da se i pojedni profesori osmehuju u našem pravcu.
Znate, nije me uopšte bilo briga za njih. Niti za to što stojim malo ispred glavne kapije zauzimajući jednu polovinu prostora za ulaženje. Za mene je svet tada stao...
Ništa mi više nije bilo potrebno.
Vaoma zanimljiva činjenica jeste da se ništa od ovoga nije dogodilo - sve je bilo u mojoj glavi, a još zanimljivija da čak nisam ni zaljubljena. Nemam ni simpatiju. Ni lika koga uhodim na društvenim mrežama. Ipak, ko zna, možda je ovo neki znak koji mi univerzum šalje... Ili samo posledica nespavanja.
Odjednom dobijam neki čudan osećaj u stomaku. Pomislim da je to posledica toga što je moj poslednji obrok bio u 10 sati. Sada je 14 časova.
Probijam se kroz masu đaka kako bih stigla do glavne kapije.
U silnoj gužvi primećujem nešto poznato.
Stomak nastavlja da se prevrće. Još uvek mi nije jasno čemu ta reakcija. Pomišljam da je posledica količine nervirnja te nedelje.
Tada se setim kada se pojavljuje taj čudan osećaj, nalik leptirićima. Ipak, deluje mi nemoguće. Moj predosećaj me vara. Nije moguće da se ta osoba trenutno nalazi ovde. U mojoj školi, u mom gradu, u mojoj državi. Pričali smo jutros. Poželeo mi je sreću na odgovaranju iz logike i obećao da ćemo se videti pre početka novembra. Najverovatnije polovinom oktobra, tada će imati pauzu.
Ipak, nešto mi ne da mira i osećam potrebu da podignem glavu. U tom trenutku sam uhvatila taj pogled. Suze su mi se slivale niz lice dok sam ga rukom prikrivala, kako bih sakrila svoje oduševljenje. Te tople ruke su mi došle u zagrljaj. Podigla sam glavu prema njemu i usne su nam se skopile.
Polako se čulo šaputanje u masi. Neki su ostali ukočeni prožeti mislima "Kako je moguće da ova ružna, debela, štreberka ima ovako nešto?". Naravno, niko nije znao za nas. To je bila moja mala tajna. Čak ni moja najbolja dugarica.
Znate, nije me uopšte bilo briga za njih. Niti za to što stojim malo ispred glavne kapije zauzimajući jednu polovinu prostora za ulaženje. Za mene je svet tada stao...
Ništa mi više nije bilo potrebno.
Vaoma zanimljiva činjenica jeste da se ništa od ovoga nije dogodilo - sve je bilo u mojoj glavi, a još zanimljivija da čak nisam ni zaljubljena. Nemam ni simpatiju. Ni lika koga uhodim na društvenim mrežama. Ipak, ko zna, možda je ovo neki znak koji mi univerzum šalje... Ili samo posledica nespavanja.
V.